Polesinijevi su se isticali po obnašanju prestižnih funkcija od srednjovjekovlja do suvremenosti, obilježivši sve aspekte istarske mikrohistorije. Giorgio Polesini bio je sudac u 14. stoljeću, Andrea liječnik, conte palatino i savjetnik cara Fridriha III u 15. stoljeću. Giacomo I bio je orator i sudac u 15. stoljeću, a Girolamo Polesini profesor građanskog prava na padovanskom sveučilištu u 16. stoljeću. Jacopo Polesini, doktor prava u 17. st., literat i minijaturist te Lazzaro, kanonik Motovuna.
FRANCESCO, markiz, kanonik i biskup (Motovun, 1729. – Poreč, 9. I. 1819). Godine 1771. izabran je za pulskog biskupa. Pripisuju mu se uzorno ponašanje i zasluge za doličnu obnovu biskupske palače. Kada mu je 1778. dodijeljena stolica u Poreču nastavio je uzornim ponašanjem biti primjer svim vjernicima te je obogatio tamošnju crkvu s osam novih relikvija i drugim vrijednim svetim crkvenim utvarama. Također je proširio porečku biskupsku palaču i donosio milostinju u Institut za siromahe. Imao je namjeru utrošiti deset tisuća dukata za izgradnju sjemeništa na uslugu mladih. Obzirom da je u to vrijeme Poreču nedostajalo pripadnika klera i sredstva da se spomenuta kategorija pripremi i educira, Polesinijeva bi namisao bila od velike koristi. Međutim, zbog političkih razloga ili zbog biskupove poodmakle dobi, projekt nije nikada zaživio. Umro je u devedesetim godinama života nakon punih 48 godina biskupovanja. Pokopan je u katedrali pred glavnim oltarom. Grobnicu krase obiteljski grb i epigraf na latinskom.
GIAN PAOLO SERENO (1739. – 1829.), istaknuti pravnik i političar koji je nakon pada Mletačke Republike (1797.) bio upravitelj Poreča, a za francuske vlasti predsjednik suda za područje od Mirne do Pule; objavio je nekoliko prosvjetiteljskih brošura i prigodnih političkih tekstova.
BENEDETTO (1783. – 1868.) oženio je 1816. Mariannu Cridelli (1790. – 1848.). Imali su troje djece: Elena (1812. – 1879.), udata za Giovannija Artusija; Nicolina (1814.), udata za Nicolòa de Madonizzu iz Kopra i Gian Paola (1818 – 1882).
FRANCESCO (1792. – 1882.), Benedettov brat, podestat Poreča i pokrajinski kapetan i imenovani predsjednik Istarskoga sabora 1861. i 1867. Aktom od 12. kolovoza 1869. posvojio je jedinog muškog nasljednika obitelji, nećaka Gian Paolo (1818. – 1882.). Godine 1870. car Franjo Josip I. dodijelio mu je titulu baruna, prenosivu na njegove nasljednike.
GIAN PAOLO (1818. – 1882.), pravnik i političar. Školovao se u rodnom gradu, Udinama, Padovi i Beču. Po povratku u Poreč preuzeo je upravljanje obiteljskim posjedima koji su se protezali od doline Mirne preko Motovuna do Sv. Ivana od Šterne i Červara na Poreštini. Bio je pokrajinski kapetan Markgrofovije Istre i prvi predsjednik Istarskog sabora. Vodio je sjednice 10. i 16.IV.1861., kada su zastupnici odbili izabrati dva svoja predstavnika u Carevinsko vijeće („Dieta del Nessuno“). Djelovao je kao zastupnik u Istarskom saboru (izabran 1867., 1870., 1877.) i u Carevinskom vijeću u Beču. Kao saborski zastupnik zalagao se za poboljšanje uvjeta za razvoj gospodarstva i poljoprivrede. Bio je prvi predsjednik Istarskog poljoprivrednog društva (Società Agraria Istriana) osnovanog na njegovu inicijativu 1869. godine. U više navrata izabran je za podestata i općinskog zastupnika (Poreč, Motovun, Višnjan, Sv. Lovreč Pazenatički). Oženio je 1858. godine barunicu Amaliju Locatelli s kojom je imao petero djece. Njegovo dugogodišnje djelovanje obilježilo je politički, gospodarski, društveni i kulturni život Istre u 19. stoljeću.
GIORGIO (1864. – 1926.) sagradio je obiteljsku palaču na kraju porečkog poluotoka, bio je saborski zastupnik i predsjednik Pokrajinskog agrarnog savjeta. Godine 1904. u svom je domu ugostio talijanskog pjesnika Gabrielea d’Annunzija.
BENEDETTO (1861. – 1952.), graditelj dvorca „Isabella“, bio je čovjek umjetnosti, politike i znanosti. Obnašao je mnogo značajnih funkcija kao, primjerice, kraljevskog počasnog inspektora za spomenike i člana Kraljevske komisije za heraldiku.
Godine 1924. poklanja Gradu Poreču svečanu dvoranu Sabornice (izvorno crkva sv. Franje) kako bi se u njoj, osnivajući muzej, prikupili svi relevantni kulturno-povijesni predmeti koji svjedoče o bogatoj prošlosti grada.
GIOVANNI PAOLO (1886. – 1967.). Godine 1912. diplomirao je poljodjelstvo u Pisi. Tijekom Prvog svjetskog rata borio se za austrougarsku vojsku na raznim frontovima. Bio je podestat Poreča i predsjednik renomiranog porečkog Provincijalnog poljoprivrednog instituta.